Archive for » December 5th, 2010«

Gazela kroz obruč vukova….

Gazela kroz obruč vukova…

Sem pilota mlazne avijacije, koji su letjeli i borili se, i piloti transportnih ali i helihopterskih jedinica su činili djela ne manje hrabra i značajna…pa je red da pomenemo i nih jer su to debelo zaslužili.

U krvavom građanskom ratu, na razvalinama brozove Jugoslavije, srpski narod je po treći put u jednom vijeku morao da se brani od svojih dojučerašnjih komšija muslimana i Hrvata, da ne bi završio pod njihovu kamu ili bio bačen u jame koje su od prošlog svjetskog rata ostale otvorene i nepokajane.

Na obroncima Majevice na najisturenije položaje Vojske Republike Srpske, na Mitrovdan 8.novembra 1994. nagrnula je muslimanska vojska iz Tuzle 241.sprecanskomuslimanska brigada sa ciljem zauzimanja jedne od vrlo bitnih kota ka približavnju strateškoj tački tv releju na Stolicama , sa kojeg bi mogli kontrolisati veliko područje Republike Srpske i otvoriti sebi put za dalji prodor u srpsku teritoriju.

Zbog lošeg strateškog poteza nekih odgovornih u srpskoj komandi, kružni sitem odbrane na isturenom položaju Lisači je poremećen, i umjesto kružne napravljena linijska odbrana sa nekoliko rovova manje. Muslimanske snage su uvidjevši  grešku u srpkoj odbrani, svim snagama navalile na tu tačku, i za nekoliko dana uspjeli 75 boraca srpske vojske na Lisači izolovati od svake pomoći staljajući ih u totalno okruženje..

Od slobodne srpske teritorije je malobrojno i danima izmoreno ljudstvo, čestim napadima muslimanskih fanatika, dijelilo oko četri kilometra, ali su muslimani čvrsto vojnički držali neprobojni bedem prema srpskom zaleđu.

Nekoliko srpskih proboja ka Lisači iz pravca Releja je propalo a četnički vojvoda Manda teško ranjen pokušavajući da sa svojim elitnim četničkim odredom otvori put u slobodu svojoj braći na Lisači. Mnogobrojniji i dobro ukopani muslimani tvrdoglavo su držali obruč ne izmučući pred naletima mandinih četnika.

Dani su prolazili, a borci na Lisači i pored obećanja komande da će im pomoći trpili su danonoćne napade, ginuli, ranjavani…ponestakalo im je snage, hrane, municije….kraj je bio blizu.

Đojo Đukić jedan od boraca koji je bio tih dana na Lisači, napisao je poslije rata knjigu pod nazivom „ Majevicom do pakla Lisače“ , gde je prikazao pakao koji su prošli na Lisači, herojstvo svojih saboraca ali i jedan događaj koji nije do sada možda nigdje objavljen…o pilotu srpske Gazele koji je u brišeućem letu nadletio muslimanke položaje da bi borcima u okruženju dobacio nešto municije i hrane. Hrabri pilot je morao da na svom letu bude izložen stotinama cijevi muslimnskih boraca iz 241.sprecanskomuslimanske brigade rizikujući da bude oboren…ali pored svega je uspio.

Ovo je citat iz knjige Đoja Đukića „ Majevicom do pakla Lisače“ koji opisuje te trenutke:

„Svjesni rizika i opasnosti za onoga koji se odluči na ovaj smrtonosni put, ne nađosmo se ni uvrijeđeni ni premoreni iščekujući bolje uslove i povoljniji razvoj događaja.

Za svaki slučaj i te večeri upalismo veliku vatru i upresmo poglede u pravcu releja očekujući dugo očekivanu pomoć.

Svi pogledi okrenuti su na samo jednu stranu. Sve misli zaboravljene i okruženje i neprijatelj i kuće. Hrana i samo hrana.

Pomozi Bože, ispuni naše želje. Molimo se u sebi i rukom krstimo.

Podmukla tišina pritisnuta tamom noći obavija visoke i duboke doline iščekujući gromki vatromet. Prođe par minuta, a onda kao da se nebo prolomi. Dugi i kratki rafali jedan za drugim ispaljeni od naših boraca sa Kolijevke, Male Jelice, i Releja pronalazeći put muslimanke odbrane.

A zatim brujanje upaljenih kamiona, tenkova i ostalih motornih vozila, ublaži buku brzo dolazećeg helikoptera koji hrabro nadleće nad teritoriju prepunu islimanskih ratnika, noseći dragocjeni teret gladnoj i iznemogloj braći.

Iznenađeni i zbunjeni žestinom ubitačne vatre, neprijatelj propušta dragocjene sekunde da usmjeri svoje cijevi na letjelicu nisko iznad njihovih glava.

Shvativši pravi uzrok napada protivničke strane, smrtonosna zrna zaparaše nebom sa nadom da spriječe namjeru srpskog pilota. Sa svih strana iz svega postojećeg naoružanja svetleća putanja hiljadama ubitačnh projektila osvijetli tamnu majevičku noć.

Prizor koji gledamo tih nekolko trenutaka bio bi veličanstven da se nije radilo o životu i smrti čovjeka koji je krenuo na ovaj put prepun rizika i sigurne propasti.

Osmatrajući sa visine iz svoje pilotske kabine kišu ubitačnih zrna koja je njemu namijenjena, otkopčava padobran i akrobatskim manevrom u velikom luku nadleće Lisaču i najvećom brzinom koju je mogao dostići vraća se nazad iznad same linije neprijateljskih vojnika odlazeći vrhovima slobode, srpskog neba u sigurnost…“