Archive for » March 23rd, 2011«

Kome odgovara rušenje Gadafija i rat u Africi ?! Ubijanje slobode jednog naroda od strane UN. “Svjetski mir upakovan u teškim avionskim bombama”

Gadafijev sistem vladavine i blagostanje koje je dao narodu, su  bili upozoravajući signal zapadu da se u Africi ako bi Libija postala uzor drugima u okružnju može desiti da zaostale zemlje trećeg svijeta postanu jak konkurent postojećim svjetskim silama i njihovim ekonomijama.

Gadafi -Libija u srcu i duši

Centar svijeta…Libija u obliku SRCA.

Velike sile su se posebno plašile udruživanja nekoliko zemalja koje su u muslimanskom svijetu imale otvoren prozapadni sistem vrednosti prilagođen muslimanskim shvatanjima ali neograničen dogmama. To su u prvom redu bili Irak Sadama Huseina, Egipat Hosnija Mubaraka i u prvom redu Libija sa najvećim ekonomskim standardom u čitavoj Africi.

Miroslav Lazanski o načinu života u Libiji. To je čovjek koji je u Libiji i izvještva iz ratnog pakla dakle odlično zna stanje u Libiji.

Stiče se utisak da zemlje muslimanskog svijeta koje žele da izađu iz religijske zatucanosti i usvoje norme civilizacijskog ponašanja dostojne čovjeka, ne odgovaraju velikim silama današnjice jer bi se moglo desiti da na osnovu svojih prirodnih bogastava postanu regionalne vojne i ekonomske sile, i tako njihov jak  konkurent na svjetskoj sceni . Što je još gore Gadafi je isticao svoju lidersku ulogu a sebe postavljao kao otvoren  primjer zemljama Afrike…primjer koji treba slijediti.

Gadafijeva formula življenja bi mogla u budućnosti od siromašnih zemalja Afrike napraviti ozbiljne konkurente današnjim silama svijeta SAD, EU, RUSIJI, KINI, INDIJI. Zato ne treba iznenaditi zašto su RUSIJA, KINA, i INDIJA ostale uzdržane na otvorene pozive SAD da krene u rušenje Gadafija i dale zeleno svijetlo za otpočinanje agresije pod plaštom legalnosti EU.

Zaključak je vrlo prost, velike sile su ne prvi put pokazale svoje licemjerstvo u svjetlosti svojih interesa prema svakome ko bi mogao biti dobar primjer potlačenima da se otrgnu ropskih lanaca zavisnosti od tzv.velikih sila današnjeg svijeta. Libija je imala tu nesreću ne toliko što ima naftu koliko zbog toga što je uperenim prstom svijetu pokazala da postoji model koji daje narodu mogućnost da žive bolje, lakše i kavlitetnije.

Pobuna koja je buknula u Libiji zapaljena je spolja i vještački izazvana sredstvima specijalnog rata. Požar nemira i pobuna iz okolnih zemalja je potpaljen kako bi se zapalila Libijska Dzamahirija i srušio Gadafi.  te otela nafta od koje su i građani Libije imali velike koristi. U vremenu svjetske ekonomske krize Gadafi je postao trn u oku svim tzv.velikim silama kojima su građani sve siromašniji i jadniji i sa manje prava. Njegov model je bio opasan po svjetske moćnike i zato je dnošena odluka da on mora da ode milom ili silom.

Današnja agresija na Libiju je iz istih pobuda kao i rušenje SFRJ ili kasnije bombardovanje SRJ. Rušitelji SFRJ i kasnije SRJ su isti oni koji ne trpe da neko može sem njihovog sistema vrednosti napraviti nešto da valja na svjetskom nivou i usprotiviti se svjetskim centrima moći sopstvenom nezavisnošću…čak ni neutralnošću.

Gadafi i Libisjki narod pred očima čitavog svijeta plaćaju cijenu nezavisnosti i slobode…i treba zapamtiti da su RUSIJA, KINA i INDIJA na istom zadatku sa NATO  i to uzeti u obzir kada se u buduće analiziraju potezi svjetskih sila i odnos njihovih snaga u svijetu. Padom Gadafija svi dobijaju na ovaj ili onaj način…gubi jedino libijski narod, dok je pukovnik Gadafi sebi obezbjedio mjesto u istoriji pored Slobodana Miloševića i Sadama Huseina…ljudi koji su se otrgnuli kontroli i rekli NE.

Sirija je sledeća na meti…