Archive for » November 13th, 2013«

Otišao je “Opaki”…

Još jedan čelični orao Vojske Jugoslavije, pilot-lovac Damir Opačić “Opaki” sklopio je svoja krila i dušu predao nebu. Umro je od srčanog udara u 42. godini života,10.11.2013  u Podgorici u kojoj je živio. Sahranjen je u Grblju u selu u kojem mu žive roditelji, u Bratešićima.

Pilot-lovac Damir Opačić u MiG-u 21 na Slatini

Vijest o Damirovoj smrti saznao sam od njegovog bivšeg komandanta, pukovnika u penziji Boška Todorovića, “Opaki” nam je bio zajednički prijatelj. Iako je moja kuća od kuće njegovih roditelja udaljena nepunih kilometar, ova tužna vijest je stigla od njegovog komandanta koji je i sam saznao kasno iz novina u Beogradu. Kao grom iz vedra neba me pukla u srce. Jedva sam mu stigao na sahranu. Mogu samo Bošku zahvaliti na tome.

U MiG-29 na Batajnici

Za Damira Opačića, poznanici, prijatelji, bivši kolege iz vojske imaju samo riječi hvale. Bio je hrabar pilot, srčan drug velikog srca. Bio je tih ali jak iznutra, spreman na velike odluke i velika djela kada se mnogima ledio um od straha. Bio je dobar vojnik, pravi patriota i profesionalac.

Sreli smo se jednom za vrijeme agresije NATO kada je došao kući u posjetu porodici obojica u uniformama, on pilot ja u PVO na strele 2M. Bio je u 123. lovačkoj eksadrili na aerodromu Slatina u Prištini. Gađali su ih danonoćno. Avione MiG-21 su sklonili u podzemna skloništa i čekali naredbu da uzlete trpeći svakodnevna bombardovanja.

Na prištinskom aerodormu

Pitao sam ga šta će biti sa 21-cama, kada će biti upotrebljene?! Rekao mi je da je odluka sa vrha da uzlete u slučaju kopnene agresije, i da treba da dejstvuju po neprijateljskoj pješadiji. Za borbu u vazduhu njohove 21-ce nemaju nikakve šanse. “Opaki” je bio spreman da uzleti bez razmišljanja bez obzira na snagu protivnika.

Kod predsjednika SRJ Slobodana Miloševića

Pričao mi je da im je sklonište bilo tako dobro da nijesu uspjeli da ga probiju niti pogode ulaz jer je bilo na lakat pravljeno pa projektili nijesu uspjevali da pogode ulaz u sklonište u kome se nalazila eskadrila migova. Poslije agresije svi migovi sa prištine su preletjeli na Batajnicu i pridruženi 126. lbe koja se nalazila u satav 204.lap. Boško je bio komandant 126. eskadrile Delta na migovima 21 pa je tako postao predpostavljeni “Opakom”. Rekao mi je Boško nekoliko puta da je “Opaki” izuzetno hrabar i dobar pilot. Iako znam da 21-ca zahtijeva mnogo od pilota, njemu je to išlo lako.

Počeo je školovanje u Mostaru, smejer PVO, ali je 1991. zbog dezerterstva velikog broja pitomaca iz secesionističkih republika prekomandovan na doškolovavanje za pilota u Vojnu Vazduhoplovnu Akademiju u Beograd i tako postao pilot VJ na mlaznim lovcima MiG-21. Bio je najbolji u klasi.


Poslije otcjepljenja Crne Gore u kojoj je živio, napustio je vojsku jer je uvidio da u njoj više neće biti mjesta za pilota-lovca i krenuo da se bori za život na jedan drugačiji način, radeći u državnim institucijma i baveći se privatnim poslovima da bi obezbijedio egzistencuju porodici. I novi i stari kolege za njega imaju samo riječi hvale i svi kažu da je bio čovjek sa velikim srcem za prijatelje.

Još čuvam njegovu kacigu sa G-4 koju mi je dao kada sam počeo da se bavim letenjem na zmajevima. Čuvam je kao drag poklon od velikog pilota i dobrog druga.

Na sahrani u Bratešićima danas, pod kišnim olovnim nebom Boke, uz zvuke vojničke trube ispraćen je uz vojne počasti svojih kolega pilota, mnogobrojnih prijatelja i rođaka. Damir Opačić je prerano napustio ovaj svijet i dušu digao negdje visoko gore u plava prostranstva iznad tmurnog neba.

Kako je rekao jedan njegov kolega pilot opraštajući se danas od “Opakog”…piloti ne umiru, oni samo odu na nebo i ne vrate se”. Vjerujem da će Bog Damiru Opačiću podariti dobro mjesto na nebu koje je toliko volio…

Božo Mršulja